© 2017 HKRV

  • w-facebook

November 6, 2019

Please reload

Nedavne objave

I'm busy working on my blog posts. Watch this space!

Please reload

Posebne objave

Čestitka HKRV povodom Dana kraljevine, Krunidbenog dana i Dana hrvatske nezavisnosti

8/10/2018

 

 

Vodstvo Hrvatskog kraljevskog vijeća, udruge, 8. listopada 2018., s ponosom svim sadašnjim i budućim članovima, te ostalim uzvanicima i pratiteljima rada udruge, čestita Dan Kraljevine, Krunidbeni dan i dan Hrvatske nezavisnosti, te ujedno i dan udruge HKRV. Ovim nadnevkom obilježavamo ove važne događaje;

 

 

976. Smrt kraljice Jelene "Slavne" iz loze Trpimirovića (r. Madijevci)

1075. (1076.) Krunidba kralja Dmitra Zvonimira iz loze Trpimirovića

1871. Početak bune za nezavisnu Kr. Hrvatsku u Rakovici

1991. Hrv. sabor donosi odluku o raskidu državnopravnih sveza sa (socijalističkom) Jugoslavijom

2014. Odluka o osnutku Hrvatskog kraljevskog vijeća, udruge 

 

 

(Prikaz hrvatskog vladara, 11.st.)

 

 

Krunidbena zavjernica kralja Dmitra Zvonimira

 

Najvažniji cijelokupni dokument, koji svjedoči o hrvatskom krunidbenom zakonu i tradiciji. Dana 8. listopada 1075. (ili 1076.) godine, u krunidbenoj crkvi Sv. Petra i Mojsija u Solinu, u prisutnosti papinskog legata Gebizona, ban i knez Dmitar Zvonimir položio je u ruke legata prisegu o vjernosti Svetoj Stolici, te je uzvišen titulom kralja Hrvatske i Dalmacije. Taj dokument predstavlja temelj hrvatskog krunidbenog zakona i tradicije, čiji dijelovi će ostati prisutni u našoj tradiciji sve do 20.st. Uz prikaz krunidbe sa reljefa iz Splitske krstionice (izvorno plutej iz krunidbene crkve), svjedoči nam o jasnoj pripadnosti zapadnom kulturnom krugu, no uz zaseban hrvatski element, kao i utjecaj Bizanta. 

 

 

 (Krunidbena crkva sv. Petra i Mojsija u Solinu)


Tekst krunidbene zavjernice:

 

U ime svetog i nedjeljivog Trojstva. Godine Gospodnjeg utjelovljenja MLXXVI, indikcije XIV. mjeseca listopada.

 

Ja Demetrije, koji i Zvonimir se nazivam, Božjom milošću knez Hrvatske i Dalmacije. U salonitanskoj crkvi Sv. Petra, zajednički i složno izabran od čitavog svećenstva i naroda Hrvatskog i Dalmatinskoga kraljevstva, uveden i k tomu postavljen kralj, od tebe gospodine Gebizone, od vlasti apostolske stolice izabran poslanik gospodina našeg pape Grgura, vladat ću pomoću zastave, mača, žezla i krune. Tebi (Gebizone) se zavjetujem, obećavam i obričem da ću stalno ispunjavati sve što mi njegova časna svetost naloži. Dakako, i u svemu i po svemu prema apostolskoj stolici ću čuvati vjernost; i što god su u ovom kraljevstvu, toliko apostolska stolica koliko i njezini poslanici odredili ili će odrediti, to ću nepromjenjivo čuvati. Pravdu ću poštovat, crkve ću braniti; pokazat ću prvine, desetine i sve ono što crkvenim upraviteljima pripada. Brinut ću za živote biskupa, svećenika, đakona i podđakona da pobožno i pravilno žive. Zaštićivat ću siromahe, udovice i siročad. Rodbinske nedopuštene veze razvrgavat ću. Ozakonit ću vjenčanje s prstenom, svećeničkim blagoslovom i ustanovljeni brak neću dopustiti da se razvrgne. Prigovarat ću prodaji ljudi i u svemu pače pravedno tvrdo držati, sukladno božjoj pomoći pravedan ću se pokazat. Posavjetovavši se sa svim mojim prvacima, 200, također bizantskih (zlatnika), bit će darovano sv. Petru svake godine posebice na uskrsnuće Gospodnje, utvrđujem ispuniti zavjet za prepušteno mi kraljevstvo. Naređujem, isto, i neka poslije mene nastave po ovome odlučenom i utvrđenom vladari koji će vladati.

 

 

 (Krunidbena crkva sv. Petra i Mojsija u Solinu)

 

Darujem, povrh toga, ustupam i to potvrđujem apostolskoj stolici samostan svetoga Grgura čije je Vrana ime, sa svim svojim blagom, dakako, sa srebrnom kutijom sadržavajući svetih tjelesnih ostataka istog blaženog Grgura, s dva križa, s kaležom i pliticom, s dvije zlatne krune dragim kamenjem ukrašene, s evanđeljem od srebrnog tkanja, sa svim svojim pokretnim i nepokretnim imanjima. Neka poslanicima sv. Petra uvijek bude postavljen kao gostinjac i u svem u službi njihovoj, ovo ipak stavljam vječno, da nipošto da se dade druga vlast, nego cijelo vrijeme vlasništvo sv. Petra koje ću im obraniti ja i moji nasljednici i k tomu sa svim ljudima slobodan i siguran. Čiji, pak nepromišljeni drzoviti pothvat bude otuđio od predslovljenog samostanskog blaga, čuti će ondašnjeg sudca (Boga svemogućeg) strašan glas, kako su đavo sa svojim anđelima čuli.

 

Osim toga kako kraljevati kao Bogu služiti, blaženom Petru i gospodinu našem papi Grguru i njegovim nasljednicima na apostolskoj stolici, u tvoje ruke (Gebizone) sastavljam i sklapanje vjernosti potvrđujem prisegom: ja, kažem, Demetrije koji i Zvonimir, po milosti božjoj i darom apostolske stolice kralj, bit ću u vrijeme od prije unaprijed vjeran sv. Petru i svom gospodinu papi Grguru i njegovim zakonito izabranim nasljednicima. Neću pomagati ni savjetom ni djelom koji budu radili na tome da se papa, njegovi budući nasljednici ili poslanici ubiju, rane ili zatvore. I nikome neću svjesno odati na njihovu štetu namjere koje mi povjere. A kraljevstvo koje mi ti svojom rukom predaješ gospodine Gebizone, vjerno ću zadržati i neću kakvom dosjetljivošću izvući apostolskoj stolici one svojine pravo. Gospodin moj papa Grgur i njegovi nasljednici i poslanici dođu li u moju državu, s poštovanjem ću ih primiti, časno s njima postupati i ispratiti ih. I odakle god me pozovu, iskreno ću im, kako budem mogao, biti na službi.

 

 (Rudolf Valdec, personifikacija Trojedine Kraljevine Hrvatske... okrunjena krunom Zvonimirovom)

 

 

 

Kraljica Jelena ''Slavna'' Trpimirović

Valja napomenuti da ovim nadnevokom slavimo također i druge važne događaje kao što je smrt hrvatske kraljice Jelene "Slavne" Trpimirovića (r. Madijevci) 8. listopada 976., kraljice supružnice slavnog hrvatskog kralja  Mihajla Krešimira II. Trpimirovića, te majka budućeg kralja Stjepana Držislava. Upravo za njegove malodobnosti vlada u njegovo ime kao kraljica-regentkinja, čime zaslužuje naziv ''Slavna'', posbno se istaknuvši podižući dvije važne crkve. Kraljevski mauzolej, crkvu sv. Stjepana na Otoku i krunidbenu crkvu Blažene Djevice Marije u Solinu. Nakon smrti počiva u kraljevskom mauzoleju u Solinu sa svojim suprugom. Velikim otkrićem don Frane Bulića odgonetnut je sadržaj sa njezina sarkofaga čime je upotpunjeno hrvatsko kraljevsko rodoslovlje. Kraljica Jelena jedna je od najvažnijih ženskih figura među slavenskom i europskom povijesti ranog srednjeg vijeka.

 

 

Natpis na sarkofagu kraljice Jelene:

U ovom grobu počiva glasovita Jelena koja je bila žena kralju Mihajlu, a majka Stjepana kralja. Ona se odreče kraljevskog sjaja dneva osmoga mjeseca listopada. I bi ovdje pokopana 976. godine od utjelovljenja Gospodnjeg indikcije četvrte petoga cikla mjesečeva, sedamnaeste epakte, petoga kruga sunčanoga koji pada sa šestim. Gle, ovo je ona, koja je za života bila majka kraljevstva, a zatim postala majkom siročadi i zaštitnicom udovica. Ovamo pogledavši, čovječe reci: Bože smiluj joj se duši!

 


 

 

 (Sarkofag kraljice Jelene ''Slavne'' Trpimirović)

 

 

 

Rakovički ustanak za nezavisnost Kr. Hrvatske

8. listopada 1871. započeo je Rakovički ustanak (buna) sa ciljem osamostaljenja Kr. Hrvatske. Ustanak je vodio Eguen Kvaternik, Vjekoslav Bach, Ante Rakijaš itd. Uzroci ustanka su nezadovljstvo uvjetima Ugarsko-Hrvatske nagodbe te stalnoj mađarizaciji Hrvatske. Samom ustanku prethodili su pokušaji pregovora sa vlastima u Trojednoj Kr. Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, te Ugarskoj i Austriji, koja propadaju bez uspijeha. Prilike u Europi i stanje nezadovoljstva razvojačenjem Vojne Krajine dovele su zagovornike ustanaka da tada započnu ustanak. Za vrijeme ustanka proglašena je narodna vlada, želja ustanika da se borbom, volja za slobodu proširi, nije uspijela te je ustanak bio zatvoren na prostor oko Rakovice. 11. listopada ustanak je u potpunosti ugušen, vođe ustanka pogibaju ili su osuđeni. Posljedice za pravaše u trojednoj Kr. Hrvatskoj... (zabrana djelovanja, zatvaranja itd.), što je koristilo unionistima za jačanje svoje vlasti.

 

 

 

 (Oton Ivekovic, pogibija Eugena Kvaternika, Rakovička buna)

 

 

 

1991. Hrvatski sabor donosi odluku o raskidu državnopravnih sveza sa soc. Jugoslavijom

Na današnji dan 8. listopada 1991. na posebnom zasjedanju hrvatskog Sabora, pod visoko rizičnim uvijetima, donesena je odluka o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ. Na sjednici Sbaora također je zaključeno da je na Hrvatsku izvršena je oružana agresija od strane Republike Srbije i tzv. JNA.

 

 

 

 (Smjena tzv. banske straže na Markovu trgu)

 

 

 

Dan osnutka Hrvatskog kraljevskog vijeća 2014.,  dan udruge i značaj 8. listopada

2014. upravo je odabran 8. listopad kao jedan od najznačajnijih nadnevaka u hrvatskoj prošlosti za obilježavanje dana udruge čiji glavni cilj je baštinjenje te tisućljetne državnosti, povijesti i kulture hrvatskih kraljevina, kneževina i banovina. Ovaj najdenvak je izuzetno važan za svakog Hrvata, posebice monarhista koji svojim idealom gaji ta velika postignuća naših predaka. Danom kraljevine, Krunidbenim danom i Danom hrvatske nezavisnosti u jednom nadnevku slavimo zaokruženu tisućljetnu državornu cijelinu. Na žalost u današnjoj Hrvatskoj pojedinci će tvrditi da smo izmišljen narod i država stvoreni tek 1991., takav negativan i pogrešan stav proizlazi iz loše državne slike koja propagira 1991. kao godinu hrvatskog nastanka, umjesto godinu hrvatske državne obnove. Ova krivnja kolektivno leži na svima nama, no posebice na danšnjoj Vladi i republičkom sustavu koji gaji pojedine tradicije i nasljeđa totalitarne tzv. SRH. Ako govorimo o hrvatskoj državnosti, ona je znatno starija, ona ima tisućljetne korijene. Mi danas nismo stvorili Hrvatsku, mi smo ju obnovili i nadamo se obnoviti u svoj njezinoj slavi.

Svim članovima HRKV, svim pratiteljima, suradnicima i pobornicima čestitamo 8. listopad Dan kraljevine, Krunidbeni dan i Dan hrvatske nezavisnosti! 

 

 

 

 (Narodna i povijesna zastava sa grbom Zemalja krune Zvonimirove)

 

 

 

 

 

 

Share on Facebook
Share on Twitter
Please reload

Pratite nas na